Postoji mesto
u srcu koje nikad
neće biti ispunjeno
prostor
čak i u najboljim
trenucima
znaćemo to
više nego
ikad
postoji mesto u
srcu koje nikad
neće biti ispunjeno
i
mi čekamo
u tom
prostoru
Čarls Bukovski
Friday, 27 August 2010
Thursday, 19 August 2010
Povratak
Ona ima ruke od trave.
Ona ima glas od vetra i žita.
Ona ima oko od kiše.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Ona ima grudi od ruže.
Ona ima koleno od belutka.
Ona ima oko od kiše.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Ona ima smeh od lišća.
Ona ima hod od vode i peska.
Ona ima kožu od protegnutog labuda.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Ona ima kosu od mojih prstiju.
Ona ima mozak od mojih godina.
Ona ima sluh od mojih koraka.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Stevan Raičković
Ona ima glas od vetra i žita.
Ona ima oko od kiše.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Ona ima grudi od ruže.
Ona ima koleno od belutka.
Ona ima oko od kiše.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Ona ima smeh od lišća.
Ona ima hod od vode i peska.
Ona ima kožu od protegnutog labuda.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Ona ima kosu od mojih prstiju.
Ona ima mozak od mojih godina.
Ona ima sluh od mojih koraka.
Zašto sam izmislio da se ne vratim?
Stevan Raičković
Ti si moj život videla iz bliza
Ti si moj život videla iz bliza:
Primiso, pokret, reč što nisam reko.
Znala si grč moj i kad stojiš iza.
Slutila moju bolest na daleko.
Ti si u mome oku dok još gasne
Videla prva novog smeha klicu.
A kad se vratim domu ure kasne
Znala svu priču samo po mom licu.
Sedim za stolom i ne znam svog lika.
Pred ogledalom zalud mi je stati:
U tvome oku bila mi je slika.
Već pola mojih stvari s tobom trule.
Niko me sada ne zna, nit će znati:
Iz mene zjapi rana mesto nule.
Stevan Raičković
Primiso, pokret, reč što nisam reko.
Znala si grč moj i kad stojiš iza.
Slutila moju bolest na daleko.
Ti si u mome oku dok još gasne
Videla prva novog smeha klicu.
A kad se vratim domu ure kasne
Znala svu priču samo po mom licu.
Sedim za stolom i ne znam svog lika.
Pred ogledalom zalud mi je stati:
U tvome oku bila mi je slika.
Već pola mojih stvari s tobom trule.
Niko me sada ne zna, nit će znati:
Iz mene zjapi rana mesto nule.
Stevan Raičković
Wednesday, 18 August 2010
Za Džejn
225 dana pod travom
i znaš više od mene.
Odavno su ti uzeli svu krv
suva si pritka u korpi.
Tako li to biva?
U ovoj sobi
sati ljubavi
još bacaju senke.
Kad si otišla
uzela si
gotovo sve.
Klečim u noćima
pred tigrovima
koji me ne puštaju.
To što si bila
neće se ponoviti.
Tigrovi su me pronašli
i nije me briga.
Čarls Bukovski
Čarls Bukovski
Subscribe to:
Posts (Atom)